Ako radite u nekoj korporaciji danas, sami ste. Sami, iako u veeelikoj gužvi užurbanih, dobro odjevenih ljudi, koji uspješno i paralelno komuniciraju na 12 različitih načina. Zemljom, vodom i zrakom.
Za vas, kao Vas, niti je koga briga niti je tko odgovoran. Izdržite koliko možete. I to je sve.
Veliki su izgledi i da je vaš Corp. u stranom vlasništvu i tu se, do kraja, gubi svaki osobni touch. Da je vlasnik recimo privatnik, a vi dobri, on bi od vas i vašeg zadovoljstva imao barem neki svoj, vlastiti – interes. Da je vlasništvo državno, tamo postoji neki opći, zajednički interes, hijerarhija, stečeni standard ili norma a ako ne onda barem ono krajnje – neki sindikat. A ako ste Stvarno Dobri, tamo će te čak i odskakati.
Ali vaš Corp. za vas nema nikakav interes. Ako i pronađete neki uvedeni šmensi, politički korektan način, program onih “otvorenih vrata” i kanal slušanja vaše Corp., kao način da se potužite, istog trena idete u kategoriju Crveno, jer taj kanal nije tu da VAMA pomogne nego vjerojatnije da spriječi neke potencijalne odštete, parnice i sl. A Vi, ako se tamo javite, zauvijek ulazite u kategoriju “liability”, kao netko tko se usudio – stršati. Protiv vas će se, dok bude živih svjedoka ili bilješki voditi neki nevidljivi, kafkijanski proces.
Ako u vašem Corp. nešto evidentno ne valja, krivi su ili Oni Vani, Oni Gore ili Oni Dole. Nikako Netko. Krivca je nemoguće pronaći, imenovati, prokazati ili prisiliti na akciju. A ljudi, ljudi koji rade su elektronički poštanski sandučići u koje treba samo jednosmjerno spustiti ono što treba napraviti. Jer Treba.
Vi ste samo Gemini, ali od mesa. Jednako nemate – ni potrebe, ni želje, ni snove, ni dvojbe, ni probleme ni pitanja. Vaš je jedini zadatak od minimalnih ulaznih varijabli dati maksimalni output. Dodatna pitanja ili one neke ljudske dileme i promišljanja error su, 404 u vašem softveru. Ili ste zastarjeli ili niste napucani, a vaše prethodno iskustvo ili oprez i pitanja samo smetaju i smeće su u podacima. Nagomilani i suvišni Cookies. Komplicira vas i usporava.
A svaki dobar Gemini nema ljudske slabosti, nije nikada umoran, nije bolestan, ne treba pomoć niti fotosintezu ni tapšanje, ni ono nešto, ono neko famozno Više. On pita samo jedno: kako JOŠ može pomoći. A treba – samo struju.
U Corp. ćete s vremenom također shvatiti, osim onoga da ste vi samo visokofrekventni, interaktivni elektronski poštanski sandučić s funkcijama live Chatbota i da u istom tom Corp. paralelno s vama postoji i gomila Poštanskih Pretinaca, onih analognih “P. P.”, bez obvezne, nužne a kamoli brze povratne informacije. I da se za te Poštanske Pretince svejedno plaća vrlo visoka ležarina, veća ili daleko veća od vaše plaće. Oni ništa ne moraju. Oni su samo tu i vode se da su tu. Oni su nešto kao nagradna igra, pošalješ i čekaš, ako te slučajno izvuku, odaberu a možda i odgovore. Ali to nužno niti ne očekujete. Pa ako vam još i odgovore, vi ste zaista sretnik, zahvalni sretnik.
I tako, još ako imate tu nesreću da ste vidjeli svijet ili neki Corp. i prije, kada nije tako funkcionirao i znate da tako ne mora biti, za razliku od ovih mlađih, koji su stasali ili već navikli na novo, Walking dead okruženje, pa ništa ne očekuju ali ništa i ne daju, i kada vam i dalje nije jasan razlog, smisao ili cijeli povod za taj zombi, nepersonalizirani pristup, ponuditi će vam, čak ako treba i platiti, da odete, samo da to ne slušaju. U tu svrhu i s tim ciljem, umjesto Vas, zaposliti će vaš Corp. i platiti, ovog puta koliko god treba, nekog novog, s 10% vašeg znanja i iskustva ali i s 10% stvarnog, pravog interesa i lojalnosti, za dvostruko više novaca, naravno.
Nekad je rad u Corp. značio određenu sigurnost i da ne morate baš na mjesečnoj razini strepiti za to hoćete li uopće dobiti plaću. Danas rad u Corp. znači da ste samo prolazni Corp. Corpse i da, kao u nekom Walking dead, ionako stalno nastaju i dolaze novi, svi isti, bez krvi i mesa, bez pitanja i zdravog ljudskog razuma. Dok traju, traju. Kad pođu i odu, klikneš na Next.
