SVJETLO. UPALI.

Imaš većinu američkih filmova gdje u svim živim prostorijama stoji upaljeno, danonoćno, bezbroj onih njihovih stolnih lampi, znate one velike, s najčešće ovalnim keramičkim postoljima a koje se ugase (gotovo nikad ili samo za potrebe scenarija) onako da se podvuče ruka pod lampino sjenilo.

Primjetila sam tu konstantnu upaljenost svjetiljki kroz ovih 40tak godina vjerojatno zato što kod nas oduvijek dreče da ugasiš svjetlo u prostoriji iz koje izlaziš, makar se vraćaš za 10 minuta. To kod nas naučiš među prvim stvarima, već tamo s odvikavanjem od pelena i samostalnim držanjem žlice, s onim da ne guraš ništa u šteker i da fen i voda ne smiju zajedno. I onda smo gledali i mislili, wooow, kako su ti Ameri bogati, ima se/ može se, oni čak ne gase ni svjetla.
Na primjer, protagonisti u američkim filmovima dolaze doma, nije ih bilo cijeli dan ili tjedan dana ali sve lampe u svim kutovima, na svim komodama i noćnim ormarićima gore popaljene, svjetli “ko u Betlehemu”.
A onda, posve suprotno i nedosljedno, u svakom krimiću na neki ključni crime scene, često opskurna mjesta, ulaze murjaci i good guysi uvijek u potpuni mrak, baš ništa nikad nije upaljeno, iako je cijeli film prethodno bilo, ako su recimo u podrumu vuku onu špagu a svjetlo se ne pali ili se ručkica na potezanje iščupa, ili neko jadno svjetlo žarulje, kao s početka (prošlog) stoljeća titra ili imaju neku meglajticu koja baš tad i uvijek baš tad počne žmirkati i onda ju pljeskaju između dlanova, udaraju po bedru, da proradi. Ili lik ulazi u mrak prostorije i kad upali svjetlo bad guy već sjedi, naravno – u naslonjaču.
I nikad murjaci, kad ih je i cijeli tim, ne uđu u neku kuću ili stan, tražeći zločinca i jednostavno – upale svjetla! Ta-daaaa. Neee, nikad. Potpuno suprotno razumu, situaciji, potrebi. Mašu okolo nekim jadnim tankim snopom svjetla koje pokriva metar kvadratni i gubiš živce jer će ih svaki čas zaskočiti.
Znam da filmaši to i žele, ali jednom kad to na filmu uočiš, samo to vidiš i onda samo još više primjećuješ tu (situacijsku) nebulozu i misliš: pa daj upali svjetlo, anybody?
Jedva čekam vidjeti film gdje će detektiv ući i…. suprotno svim očekivanjima i šablonama, prvo i logično, hrabro i inovativno – stisnuti taj prekidač! Čekam evo već desetljećima. 


Discover more from Životologija

Subscribe to get the latest posts sent to your email.