Ovisno u kojem dijelu grada živite, možda i niste toliko osvijestili, a možda ste, kao ja, tužno primjetili da više nigdje nema dobrih starih klupa za sjedenje.

U novim dijelovima grada i novim kvartovima recimo, ne predviđaju ih, ne instaliraju, zaboravili su na njih potpuno. Ako se negdje i nađe poneka, nema ni približno dovoljno klupa i nekog zajedničkog prostora predviđenog prema tome koliko ljudi živi na tom prostoru, području, u tom kvartu i sl. Ne znam je li stvar u tome da ih više nema tko proizvesti, jesu li preskupe, što je?

Prije nije bilo mjesta u naseljima a koja nekako prirodno ne zovu, gotovo podrazumjevaju da čovjek tu malo zastane, odmori, nešto pričeka, a da uvijek tu negdje ta mjesta nisu imala i – klupu. Čini mi se da ne bi prošao 100 metara a da opet ne vidiš negdje neku klupu.

Ispred neke ustanove, kroz neki park, uz neku šetnicu ili puteljak, ispod nekog lijepog drveta, ispred crkve. Pa to se podrazumijevalo i bilo kao neki standard. Nema kvarta, izgrađenog do prije 20ak godina, a da u njemu nema klupa i nekog zajedničkog prostora i dobra. Makar s onom naherenom, prepunom kantom za smeće.

Zar su sad svi s autima, baš od svake točke do svake točke, pa je klupa postala nepotrebna, nepoželjna, neudobna ili demode ili zahtijeva puno nečega, nekog truda i održavanja, ne razumijem.

U doba ekstremnog otuđenja, u doba sve starije populacije, usamljene, zatvorene i s općom epidemijom pomanjkanja vitamina D u svim dobnim skupinama, klupe nikada nisu bile potrebnije. Da ne izlaziš samo (kao dobar potrošač) eventulano samo u dućan i nazad, jer nemaš GDJE malo, možda i neplanirano skrenuti, zastati, sjesti, pogledati malo oko sebe. Samo jurnjava, mobitel, ključevi, auto, trgovina, lift, stan, garaža. Nema dangubljenja, nema zadržavanja, nema te nepotrebne interakcije s prostorom ili ljudima. Ali čovjek treba i trebat će i taj neki prostor i te ljude.

Ako želite vratiti mentalno i svako drugo zdravlje…. Vratite klupe. Najjeftinije moguće ulaganje u društveno, mentalno i drugo zdravlje. Odmoriš malo s teškom vrećicom. Popiješ soka. Nazoveš nekog. Ili samo gledaš drvo, bumbara, tratinčice i maslačke u travi, prolaznike, vrapce, nebo i oblake. STANEŠ malo. VIDIŠ malo. Možda ti se ponekad netko pridruži. ČUJEŠ malo. Možda se za vikend baš tu možete naći i kartati, na suncu i zraku (tamo gdje je npr. postavljena ona opcija s dvije klupe i stolom). 

Mladi će se družiti više. Možda. Ali možemo im i tako pokušati malo u tome pomoći.

Teta poput mene može malo odahnuti s cekerom koji tegli još od busa. Šteka me u kičmi a i ručka mi se već uzrezala u prste i peče. Mogu se javiti mami, nešto me zvala.

  
Oni slatki starci mogu malo izaći iz tog stana, na sunce i zrak, komentirati prolaznike iskusnim prijekim okom. Dede onako naslonjeni rukama na štap a gospođe u onim ljetnim kućnim haljinama na sitni uzorak, vidim ih već. Neighbourhood watch.

Mlada mama može sjesti i napokon malo pogledati onaj webshop dok beba još uvijek u kolicima spava, na zraku.

Bakica koja je došla ipak malo prerano na misu može vani ispred crkve još malo sjesti, odmoriti i lakše pričekati.

Grupica deda može se naći i igrati šah i mlatiti onako uzrujano rukama i povikivati, u žaru igre, dok bake doma skuhaju ili odgledaju u miru onu novu sapunicu. 

Cura i dečko mogu ipak još malo popričati prije nego se rastanu, iako pod svevidljivim okom kvarta.

Školarci mogu malo nakon škole prokomentirati dan, profe i što treba za zadaću, torba je teška i vruće im je i bole ih noge još od tjelesnog. Popit će ono malo vode što je još ostalo u boci. A možda će tako ponekad i nešto pametno smisliti i dogovoriti. Na primjer da će u subotu u 10 doći tamo na ono igralište, s košarkaškom loptom a ne sjediti u polumraku svoje sobe, obasjani samo ekranom.  

Umorni (ne)namjernik može čak i – odspavati. Pijanac neće za volan.

Ovako, nema klupe. Nema usputnih dogovora, komentara i razmjene informacija. Sve je zamišljeno i napravljeno samo da prođeš i odeš. 

Jedna zgrada, sto stanova, više stotina stanara i nema ni jedne jedine klupe ispred zgrade. Za izaći na 15min, pozdraviti susjeda, na zraku zapaliti pljugu, pričekati frenda, psa, mačku, preuzeti usput Glovo. 

 

I zato, ovo je za te neke glupe. Vratite nam klupe!