Tko zna, možda će se jednom, kada prođe neko vrijeme, ova naša era povijesti zvati GYM ERA ili Gym times. Ili Times of Gym. Ne kao Jim, neki tamo povijesni zaslužni trudbenik i ličnost koji je obilježio neko vrijeme i/ili područje, nego kao: Doba teretane.

Doba u kojem je čovjek bio na pragu svega ili otkrio skoro sve, doznao sve, mogao sve i na kraju, zasut i pretrpan svim tim mogućnostima, jednostavno odgurnuo stol, digao ruke, odustao od svega i odlučio otići – u teretanu. Sve što se prolazilo i na kraju prošlo, tisućljećima, sve što bi se još moglo riješiti…. sve je postalo glupo, dosadno, nevažno, uzalud i nekako…deprimirajuće i ne ispunjavajuće.

Odustalo se i od popravljanja i od održavanja i od daljnjeg istraživanja i od novih otkrića. I čemu uopće sve to, kad možeš, upućen od dobrog fitness gurua i svih tih proteina umrijeti lijep i razbacan, kao Švarceneger. Zašto bi sjedio u nekom laboratoriju kao slijepi miš i tamo otkrio kako da umreš i pametan ali i lijep i razbacan kao Švarceneger, sa 105 godina.

Ili zašto bi pokosio travu na (ne tvom!) igralištu u kvartu, obrezao grm ili pomogao susjedu iznijeti stari trosjed i umro lijep i razbacan kao Švarceneger i još dobar i drugima. Kada želiš biti samo – lijep i razbacan. I ne želiš biti ni pametan ni dobar ni imati 105, nego samo imati dobru kolekciju fotki na nekom -booku ili -gramu ili -chatu.

Ne možeš i nemaš osnove doduše baš tvrditi da ćeš tako zdrav i napucan doživjeti 100, niti to garantiraju tebi, niti postoji o tome ikakva prava statistika i mjera, ali valjda gurui znaju. Pa ako i ne znaju, izgledaju dobro i kažu da se osjećaju: FANTASTIČNO! i da bi se svi tako trebali osjećati. Oni su eto otkrili nešto važno i nije im jasno kako svima to isto nije važno, kad je važno.

I tako će, kad se bude pričalo o toj eri objašnjavati ljudima (nadam se ljudima) da je čovjek tog vremena zaista našao sve odgovore na svoja pitanja u Teretani. Istina, u toj eri zaboravilo se možda malo npr. kako pitati ženu koja im se dopada (ili samo ima potencijala) da se sutra nađu i malo prošetaju, razgovaraju i malo se upoznaju, u pravoj živoj 3D dimenziji, s Osobom a ne njenim stvarno odličnim Profilom ili Galerijom. Zaboravilo se možda bakici ponijeti vrećicu iz dućana dok hodaš s njom u istom smjeru prema doma, zaboravilo se izlopatati snijeg oko zgrade i samo prođeš ladno s torbom za teretanu kraj gospođe koju je dopala loša sreća s datumima na obješenom rasporedu zgrade. Zaboravilo se možda, ok, ali eto, što ste očekivali, pa nađite jednog koji je zbog takvih stvari uspio, bio sretan, osjećao se baš Fantastično i još tome bio- zgodan.

Jer, pokazalo se vremenom da tu, u takvim stvarima, nije bila ni sreća ni garancija za uspjeh kao ni za dobar izgled. To sve je bilo samo deprimirajuće i nije činilo da se osjećaš FANTASTIČNO. I u(s)tvrdilo se tad, neće nam vrsta izumrijeti od nerada tj. nekorisnog ili nikome korisnog rada ili nedostatka interesa za druge (drugu), nego od onog lošeg i deprimirajućeg osjećaja kad ne izgledaš i ne osjećaš se kao Švarceneger. Osobito na fotografijama i profilima. I onda ti više nije ni do čega. Ni do šetnje ni do snijega ni djece na igralištu. Svejedno tuđe ili tvoje. Tu, u dobrom izgledu, sada leži jedina budućnost vrijedna budućnosti. Ona je već tu. Kult Tijela smijenio je kult Djela.

Znam, gurui bi mi ovdje sada mnogo toga imali za reći, osobito kada bi me vidjeli i odmah i neposredno golim okom utvrdili kako im je savršeno jasno da ne dijelimo ista uvjerenja ili kult. Ali ne znaju kako ja mislim da i oni i ja bolujemo i patimo od iste bolesti i iste praznine, samo ja svoju liječim keksima i čokoladom a oni svoju treningom i proteinima.

Ako nije kasno, možda i radi nastavka vrste, trebalo bi ovo sve preispitati i demantirati. Tko im je to rekao, muškarcima na primjer? Da, ako ne ide u teretanu nije dobar, ne valja, nije cijel, nije dovoljno dobar? Tko im je to rekao? Žene? Koje? Ima li žene koja ne bi rađe da pokosi travnjak ili pofarba ogradu i da je s djecom i čini Nešto Korisno ili samo prošeta s njom, nego da je u Teretani?

I na kraju, kada bih evo ja šetala s nekim muškarcem koji me ipak pozvao u onu šetnju, valjda ni tisućito pitanje koje bih ga pitala ne bi bilo “Jel ideš u teretanu”? Jer, možda bih se i bojala odgovora.

p.s. Disclaimer: zaista volim i poštujem Arnolda S.