Sad te više prodavačica (jer u pravilu je žensko) ne šljivi 2 % u trgovini nečim. Bilo čim. Koliko god ti je prije išlo na živce ono izvolite/što trebate/možemo li ili kako možemo pomoći. Pa si isto malo u sebi šizio jer je ton bio kao da tu ne pripadaš ili hoćeš nešto ukrasti, ako samo blejiš okolo i ništa Stvarno, predano i s ciljem ne kupuješ, s pravom konkretnom interakcijom. Ako su tu bile i police, pa te ne vide između njih, pratili bi te primjetno neprimjetno. Sad te to neće pitati ni kad ih molećivo gledaš i Želiš da te pitaju.
Bit će emo (kad ih prekineš u razgovoru s kolegicom) dok još postavljaš prvo pitanje i znaš da slijedi prezren odgovor. Nikakva empatija i entuzijazam kad izneseš svoj slučaj. Iako bi ti se u pojedinim prilikama, nakon uvodnog pojašnjenja, i kamen smilovao.
Znao si prije što možeš očekivati u trgovini odjećom, obućom, veš mašinama. Prodao bi ti i bubreg. S vrata je znao koji broj nosiš i trebaš. Sada. Ništa. Sam si. Tvoje pitanje o tome gdje se veš mašine proizvode je suludo ako ne i bezobrazno. Nema više onog poziva i zvanja trgovac. To su sada mladi koji se traže, studenti između godina i ispitnih rokova i netko samo nekom teškom mukom i prilikama prisiljen biti tamo, privremeno. Ni jedna djevojčica više ne mašta da radi u dućanu. Moja mama nekad priča o tome kako je bila luda jer je kao mala satima brala jagode i onda ih “prodavala”, za lišće od drveća, samo da bi kao malo “radila u dućanu”. Ok, znam da se uvijek u ovakvim temama nameće pitanje njihove plaće i motivacije, ali ako si već tamo, ne vadiš logaritme i ne razbijaš atome i ne spašavaš živote, u naponu si snage i nemaš ništa drugo za raditi, daj se uključi. A i mi koji kupujemo nemamo veću plaću pa svejedno svoj posao moramo odraditi, a da imamo ne bi bili ovdje, sada, kod tebe u trgovini. Netko drugi bi za nas obavljao ove mučne radnje a mi bi negdje drugdje živjeli smislenim životom. I mi smo jutros ustali i mi smo bili u gužvi i kolonama i kinjili su nas svakojaki ljudi i situacije cijeli dan, sve evo do sada kad smo došli ovdje.
Sjećam se kad sam jednom, davno i mlada, ušla u neki nabrijani dućan s čvrstom namjerom da ću si sad tu nešto kupiti i počastiti se a izašla sam kao oparena jer se prodavačica držala kao da joj je Lagerfeld ćaća. Karla Lagerfeld se sigurno zvala. I bila je kao neki razočarani stilist kad sam ušla. Kao agent na audiciji, koji nije zadovoljan onim što vidi i s izrazom mučnine na licu odbija ovako raditi jer tu nema pomoći. A mogla sam tada i ostaviti novce i doći ponovno. Ovako nisam. I izbjegavala sam sve slične trgovine, zauvijek. A možda sam se mogla uključiti, poboljšati i “popraviti”. Možda bi i sam Karl zbog toga bio zadovoljan. Ali ne i Montirana Karla iz Predgrađa.
Trgovac je nekad bio poziv, zanimanje. S nekim svojim kodeksom i časti. Netko tko je u 10 zapovijedi imao i zadatak da ponovno dođeš. Sad kodeksa nema. Moraš skupiti hrabrost i ući. U manjim trgovinama već kroz izlog ili s vanjske strane vrata vidiš unezvjereni pogled jer ćeš izgleda – ipak ući! Sprema se nespretno i u brzini mobitel ili rjeđe knjiga ili prekida razgovor s kolegicom (obje te gledaju perifernim vidom, motre te u mrtvom kutu i sad si govore “ovaaaaj”, čekajući daljnji rasplet obzirom se približavaš). Ti si već malo u nelagodi jer imaš osjećaj da si upao u nečiji dnevni boravak i smetaš i nešto prekidaš, kao ono kad stane klavir kod nečijeg ulaska u Saloon (samo se ona odrezana, dvosmjerna vrata još neko vrijeme klate i čuju) ali se držiš drčno i onda ide onaj poznati (s varijacijama na temu, tonaliteta, naglašavanja na različitom slogu itd.): “Izvoliteeee”, “Izvoli-te”, “I-zvolite”.
U većim trgovinama osoblje nećete ni naći. Krenut ćete uzalud prema 2, 3 osobe koje su slučajno tog dana u robi boje koja je slučajno i zaštitna boja trgovine. A kada odjednom stvarno ugledate djelatnika i ohrabrite se zaustaviti ga, možete biti sigurni da je on samo u prolazu i da će vam nervozno objasniti da ne radi na tom odjelu.
A i vi ste već peti koji ga je zaustavio.
I tako, izumrla je tiho još jedna društvena funkcija, njena akumulirana povijest, iskustvo i kodeks. Help yourself.
